Antikni tepisi iz Kine, posebno oni poznati kao Peking tepisi, stekli su značajno međunarodno priznanje početkom 20. stoljeća. Često proizvedeni u radionicama u Pekingu i okolici, ovi su tepisi bili vrlo traženi zbog svoje osebujne estetike, koja se razlikovala od geometrijskih, gustih uzoraka pronađenih u tradicijama tkanja s Bliskog istoka. Često su ih naručivali zapadni kolekcionari koji su se divili jedinstvenoj mješavini tradicionalne kineske simbolike i profinjenih kompozicija s otvorenim prostorom.
Konstrukcija ovih tepiha obično uključuje kombinaciju vunenog flora na pamučnoj osnovi. Ovaj je odabir materijala bio namjeran jer je vuna pružala mekan, luksuzan osjećaj, dok je pamučna osnova nudila potrebnu stabilnost kako bi tepih ravno ležao i zadržao svoj oblik desetljećima korištenja. Izraz Peking tepih ne odnosi se samo na lokaciju, već na specifičan dizajnerski pokret koji je prigrlio mekšu paletu boja i minimalistički pristup cvjetnim i slikovnim motivima.
Prepoznatljivi dizajnerski elementi ovih tepiha često uključuju stilizirane cvjetne motive, budističke simbole i središnje medaljone postavljene naspram prostranog, otvorenog polja. Za razliku od uzoraka koji pokrivaju cijelu površinu, čestih u drugim regijama, stil Peking slavi negativan prostor, dopuštajući oku da se odmori, a pojedinačnim motivima da se istaknu. Korištenje dubokih plavih, nježnih bež i prigušenih crvenih tonova bilo je klasično, dizajnirano da nadopuni sofisticirane interijere tog doba, održavajući vezu s carskim umjetničkim tradicijama.
Posjedovanje antiknog Peking tepiha čin je očuvanja određenog trenutka u globalnoj trgovini i povijesti umjetnosti. Ovi komadi predstavljaju most između drevnih tradicija tkanja svile s Istoka i evoluirajućih dizajnerskih preferencija početkom 20. stoljeća. Kolekcionari ih cijene zbog njihove rijetkosti, kulturnog značaja i načina na koji unose osjećaj povijesti i tihe profinjenosti u suvremeni dom.