Tradicija Gabbeh tepiha vuče korijene iz nomadskih plemena s područja Bliskog istoka, gdje su tkalci stvarali ove tepihe prvenstveno za vlastitu kućnu upotrebu, a ne za trgovinu. Za razliku od formalnih dvorskih tepiha, ovi su komadi bili izraz osobnog pripovijedanja, često sadržavajući pojednostavljene, apstraktne prikaze prirodnog svijeta, poput drveća, životinja i krajolika, izrađenih iz sjećanja i mašte.
Izraz 'Loribaft' odnosi se na specifičnu, profinjenu evoluciju tradicionalnog Gabbeha. Dok su klasični Gabbeh tepisi poznati po debelom, grubom floru i primitivnim dizajnima, stil Loribaft uveo je mnogo finiju tehniku čvoranja. To stvara uglađeniju, gušću i izdržljiviju teksturu koja omogućuje veću jasnoću dizajnerskih motiva, zadržavajući pritom autentičan duh narodne umjetnosti izvorne nomadske tradicije.
Vizualno, ovi tepisi su poznati po svojoj hrabroj upotrebi neobojene ili prirodno obojene vune, što stvara bogatu i raznoliku paletu boja. Prepoznatljiv stil često uključuje velika, otvorena polja ili, kao što se vidi na ovom primjeru, uredne vodoravne trake ispunjene simboličkim motivima. Ovi uzorci djeluju kao vizualni dnevnik tkalčeva života, s motivima koji se ponavljaju i prenose kroz generacije plemenskih obitelji.
Danas su ovi tepisi visoko cijenjeni među kolekcionarima zbog spoja drevne baštine i umjetničke slobode. Posjedovati Loribaft znači očuvati zanat koji daje prednost ljudskom izražavanju i prirodnim materijalima u odnosu na masovnu proizvodnju. To je dokaz trajne privlačnosti ručno izrađenih predmeta koji nas povezuju s tradicijama prošlosti, nudeći pritom duševnu i prizemljenu estetiku za moderan dom.
