Gabbeh tradicija vuče korijene iz nomadskih kultura s Bliskog istoka, gdje su tkalci povijesno izrađivali ove tepihe za osobnu upotrebu, a ne za trgovinu. Za razliku od formalnih tepiha izrađenih u gradovima, Gabbeh tepihe izvorno su karakterizirali deblji flor i jednostavniji, često apstraktni dizajni koji su odražavali neposredno okruženje i svakodnevni život tkalca. S vremenom je ova tradicija putovala i razvijala se, pronašavši novi dom u Indiji gdje je zanat usavršen kako bi uhvatio isti rustikalni, autentični duh.
Pojam 'Loribaft' odnosi se na specifičan, uzdignut stil Gabbeh tkanja poznat po finijoj gustoći čvorova u usporedbi s tradicionalnim, grubljim primjerima. Dok su tradicionalni Gabbeh tepisi često prilično jednostavni, Loribaft stil omogućuje veću detaljnost, omogućujući tkalcima da uključe složenije minijaturne motive i zamršene geometrijske uzorke. Ova povećana gustoća čvorova stvara sjajniju i izdržljiviju površinu, premošćujući jaz između primitivne estetike narodne umjetnosti i profinjenog, dekorativnog stvaranja tepiha.
Vizualizacija Loribafta često uključuje traženje 'polja snova' gdje su simboli i motivi razbacani po površini. Uobičajeni elementi uključuju stilizirane životinje, drveća života i geometrijske oblike, a svi oni imaju simboličko značenje unutar kulture iz koje potječu. Upotreba živopisnih, zasićenih boja obilježje je ove tradicije, što odražava želju da se kroz ekspresivnu upotrebu prirodnih boja u šator ili dom unese radost, zaštita i toplina.
Danas ove tepihe visoko cijene kolekcionari i vlasnici domova zbog njihove autentičnosti i ljudske priče koju nose. Posjedovanje Loribafta je ulaganje u živu tradiciju, predstavljajući rijedak spoj drevnog nomadskog dizajna i visokokvalitetnog zanatstva. Služi kao podsjetnik na vještinu potrebnu za prevođenje kulturne baštine u moderan, funkcionalan komad koji sidri suvremeni dom dubinom i smislom.
