Tradicija Gabbeh tepiha potječe od nomadskih plemena Srednjeg istoka, posebice naroda Qashqai i Lori. Tradicionalno, ove su tepihe tkale žene za svoje obitelji, namijenjene za kućnu upotrebu kao posteljina ili podne obloge unutar šatora. Za razliku od formalnijih tepiha izrađenih u gradovima, Gabbeh tepisi nastali su iz kulture improvizacije i osobnog izražavanja, odražavajući okruženje i iskustva same tkalje.
Sam pojam 'Gabbeh' u lokalnom jeziku znači 'sirovo' ili 'prirodno', što se odnosi na debelu konstrukciju tepiha s dugim florom i odmak od zamršenih, unaprijed planiranih uzoraka kakvi se nalaze u tradicionalnijim urbanim središtima tkanja. Ova jednostavnost omogućuje da prirodna kvaliteta vune dođe do izražaja, rezultirajući tepihom koji je iznimno mekan i ugodan pod nogama, što je obilježje autentičnog Gabbeh stila.
Vizualno, ove tepihe definira njihov hrabar, minimalistički pristup. Dok su tradicionalne verzije često sadržavale rijetke, apstraktne motive životinja ili drveća, moderne interpretacije, poput ovog komada, često prihvaćaju geometrijske oblike, poput dijamanta, kako bi stvorile osjećaj reda i ritma. Upotreba živopisnih, često prirodno obojenih boja na neutralnom polju stvara upečatljiv kontrast koji je odmah prepoznatljiv onima koji su upoznati s ovom regionalnom tradicijom.
Danas su ovi tepisi visoko cijenjeni među kolekcionarima zbog spoja drevne tradicije i suvremene estetske privlačnosti. Posjedovanje Gabbeh tepiha način je povezivanja s dugom poviješću nomadskog obrta, gdje svaki tepih služi kao platno za kreativnost tkalje. Budući da se ne proizvode masovno, nose osjećaj kulturne težine i autentičnosti koji unosi jedinstven, povijesni karakter u svaki moderan životni prostor.