Tepisi Gabbeh potječu od nomadskih plemena s Bliskog istoka, gdje su se tradicionalno tkali za praktičnu, svakodnevnu uporabu. Za razliku od formalnijih tepiha izrađenih u gradovima, ovi su komadi dizajnirani s fokusom na jednostavnost i osobni izričaj. Služili su kao tople prostirke za spavanje i podne obloge unutar šatora nomadskih obitelji, odražavajući surove, ali lijepe krajolike njihove domovine.
Izraz 'Shabargan' odnosi se na specifičnu tradiciju tkanja koja naglašava prirodne, neobojene karakteristike vune. Ovaj pristup slavi inherentne varijacije u vlaknima, koje se često poboljšavaju tradicionalnim tehnikama bojenja. Ovo poštovanje prema materijalu znači da svaki tepih zadržava sirovu, autentičnu kvalitetu koja povezuje vlasnika s drevnim tehnikama koje su se prenosile generacijama tkalaca.
Vizualno, ove tepihe definira njihova odvažna, minimalistička estetika. Često sadrže velika, otvorena polja boja sa suptilnim, apstraktnim pomacima koji oponašaju prirodni svijet. Dok su tradicionalni tepisi često vrlo ukrašeni, tradicija Gabbeh preferira suptilniji izgled, koristeći boju i teksturu kao primarni jezik. Odsutnost složenih, zauzetih motiva omogućuje da kvaliteta vune i dubina palete dođu do izražaja.
Skupljanje ovih komada čin je očuvanja umjetničke forme koja nestaje. Budući da su ukorijenjeni u nomadskom načinu života, vještine potrebne za njihovu proizvodnju postaju sve rjeđe. Posjedovanje ovakvog komada znači održavanje veze s bogatom kulturnom baštinom, gdje svaki čvor predstavlja trenutak ljudske povezanosti i predanost održavanju zanata koji je preživio stoljećima.
