Tradicija Loribaft potječe od nomadskih plemena s Bliskog istoka, posebno od naroda Luri. Ovi tepisi su se tradicionalno izrađivali za osobnu upotrebu u domu služeći kao topla posteljina i podne obloge koje su mogle izdržati oštru, planinsku klimu. Kroz generacije ti su se dizajni razvili u osebujan, minimalistički stil koji danas prepoznajemo, slavljen zbog svog fokusa na teksturu i prirodne, zasićene boje.
Izraz 'Lori' odnosi se na plemensko nasljeđe tkalaca, dok 'baft' jednostavno znači 'tkati' ili 'tkanje'. Za razliku od formalnijih, strukturiranih tepiha, ovi komadi su poznati po svom slobodnijem, umjetničkom izričaju. Tehnika konstrukcije daje prednost kvaliteti vune, često koristeći deblju, otporniju nit koja rezultira težim, plišanijim florom u usporedbi s tradicionalnim gradskim tepisima.
Vizualno, ovi tepisi su definirani svojom jednostavnošću. Često izbjegavaju složene, geometrijske medaljone pronađene u drugim tradicijama s Bliskog istoka, favorizirajući velika, otvorena polja boja koja ističu suptilne varijacije u vuni. Duboke, tamnozelene i zemljane boje viđene ovdje tipične su za tradicionalne palete boja koje su se dobivale iz lokalnih biljaka i minerala, dajući svakom tepihu jedinstven, živopisan karakter.
Skupljanje Loribaft tepiha je čin očuvanja umjetničke forme koja izumire. Kako moderni život mijenja nomadske načine prošlosti, ovi tepisi ostaju vitalna veza s naslijeđem samodostatnosti i kreativne vještine. Posjedovati jedan znači posjedovati komad kulturne povijesti koja cijeni ljudsku ruku iznad svega, što ove tepihe čini vrlo traženim među onima koji cijene spoj sirove ljepote i trajne kvalitete.