Tradicije Loribaft i Kashkooli duboko su ukorijenjene u nomadskoj baštini Bliskog istoka. Ovi su tepisi tradicionalno povezani s plemenima iz te regije, koja su tehnike tkanja prenosila kroz generacije. Razvoj ovih stilova doživio je prijelaz iz čisto funkcionalnih pokrivača za šatore u vrlo tražene ukrasne komade, no ipak zadržavaju duševan, spontan duh svog nomadskog podrijetla.
Izraz 'baft' u nazivu odnosi se na sam proces tkanja, koji se često odlikuje debljim, izdašnijim runom u usporedbi s drugim stilovima. Ovaj izbor konstrukcije nije samo estetski, već je funkcionalna prilagodba surovim, hladnijim okruženjima u kojima su se ovi tepisi tradicionalno koristili. Korištenjem gušćeg, debljeg runa, tkalci su stvorili barijeru protiv hladnoće, što je rezultiralo tepihom koji djeluje iznimno luksuzno i toplo.
Vizualno, ovi tepisi definirani su ekspresivnom upotrebom boja i motiva. Iako tradicionalni uzorci često uključuju geometrijske oblike, drvo života je ponavljajući i vrlo simboličan element. Ono predstavlja ciklus prirode, plodnost i prosperitet. Živopisni, topli tonovi pronađeni u ovom komadu postignuti su tradicionalnim metodama bojenja, koje često rezultiraju suptilnim varijacijama — obilježjem autentičnosti koje kolekcionari iznimno cijene.
Posjedovanje komada iz ove tradicije ulaganje je u kulturnu baštinu. Budući da je svaki tepih izrađen ručno bez upotrebe krutog predloška dizajna, svaki komad odražava osobnu interpretaciju i raspoloženje osobe koja ga je izradila. To ove tepihe čini vrlo kolekcionarskim jer nude opipljivu vezu s bogatom obrtničkom tradicijom koja cijeni ljudsku kreativnost i spor, promišljen proces stvaranja nečega što uistinu traje.
