Povijest kineskih tepiha, posebno onih s početka 20. stoljeća, duboko je isprepletena s pokretom Art Deco. Ovi tepisi, često nazivani Nichols stilom, pojavili su se u razdoblju kada su se zapadni dizajnerski utjecaji susreli s tradicionalnim istočnjačkim tehnikama tkanja. Ovo spajanje rezultiralo je osebujnom estetikom koja se odmaknula od tradicionalnih, ponavljajućih motiva prema otvorenijim, skulpturalnim i izražajnim dizajnima poput središnjeg cvjetnog buketa koji vidimo ovdje.
Tehnička kvaliteta ovih tepiha definirana je njihovom specifičnom konstrukcijom, koja često ima značajniji, plišani flor u usporedbi s drugim regionalnim stilovima. Ova debljina bila je namjeran dizajnerski izbor, namijenjen pružanju luksuznog, udobnog osjećaja koji je odgovarao elegantnim interijerima tog doba. Korištenje visokokvalitetne vune, u kombinaciji s čvrstom pamučnom osnovom, omogućilo je odvažne, oštre obrise koji karakteriziraju ove cvjetne dizajne.
Prepoznatljivi dizajnerski elementi ove tradicije uključuju upotrebu velikih, asimetričnih cvjetnih motiva često postavljenih na jednobojnoj, živopisnoj pozadini. Za razliku od tradicionalnijih tepiha koji mogu biti prekriveni zamršenim, ponavljajućim geometrijskim uzorcima, ovi komadi naglašavaju negativni prostor, dopuštajući središnjem cvjetnom aranžmanu da zauzme središnje mjesto. Paleta boja često sadrži bogate, zasićene tonove koji su ostali živopisni i lijepi kroz desetljeća povijesti.
Prikupljanje ovih antiknih komada način je očuvanja specifičnog trenutka u evoluciji tekstilne umjetnosti. Vrlo su cijenjeni zbog svoje umjetničke odvažnosti i ljudske vještine potrebne za prevođenje složenih, slikarskih dizajna u ručno čvorani oblik. Posjedovanje takvog tepiha nije samo podna obloga, već posjedovanje dijela kulturne baštine koja odaje počast prijelazu dizajnerskih tradicija kroz 20. stoljeće.